|
|
TAEKWONDO
Taekwondo je, za razliku od većine drugih borilačkih vještina, porijeklom iz Koreje.
Sama riječ Taekwondo sastoji se od tri riječi: tae - udarac nogom, kwon - udarac rukom, do - put.
Taekwondo tehnike ipak naglasak stavljaju na atraktivne tehnike udaraca nogom i brzinu pokreta.
Taekwondo je jedan od najpopularnijih borilačkih sportova - procjenjuje se da preko 100 milijuna
ljudi trenira taekwondo. Od 2000 godine taekwondo je postao olimpijski sport.
Taekwondo ima tzv. 'zvanja' koja označavaju stupanj koji je dostigao učenik. Zvanja u taekwondou se dijele
na učenička (keup) i majstorska (dan).
Zvanja se označavaju pojasevima:
10. i 9. keup: Bijeli pojas
8. i 7. keup: Žuti pojas
6. i 5. keup: Zeleni pojas
4. i 3. keup: Plavi pojas
2. i 1. keup: Crveni pojas
1. dan i viši: Crni pojas
Prilikom natjecanja borci su obično grupirani po zvanjima da bi se borili međusobno borci sličnih mogućnosti.
Taekwondo tehnike se dijele na:
Osnove (Kibon)
Forme (Poomsae)
Samoobrana (Hosinsul)
Lomljenje (Kyokpa)
Borba (Kyorugi)
U klubovima i za potrebe natjecanja većinom se trenira borbeni dio taekwondoa i forme, ali pravi zaljublenici u
taekwondo ne zapuštaju ni ostale tehnike, jer su one neophodne za napredovanje u zvanjima.
Osnove taekwondoa se sastoje od stavova, blokada,udaraca nogom i udaraca rukom.
Bez svladavanja osnova nema pravilne tehnike i korištenja cijelog tijela u borbi.
Forme su zamišljene borbe protiv imaginarnog protivnika.
Taekwondo ima osam učenicčkih forma za niže pojaseve i devet majstorskih forma za crne pojaseve. Izvođenje
formi je popularno i većina reprezentacija ima ekipu koja se natječe u izvođenju formi.
Tehnike samoobrane se koriste kad nema uvjeta za normalnu borbu. Samoobrana se sastoji od udaraca rukama,
nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama, gušenja, bacanja, itd.
Za razliku od ostalih dijelova taekwondoa, samoobrana nije standardizirana i ovisi o instruktoru.
Lomljenje predmeta( daske, cigle i sl.) je dio taekwondo prezentacija i ispita za stjecanje zvanja.
Pored treninga snage i tehnike, Taekwondo, kao i sve istočnjačke borilačke vještine, traži mentalnu
i etičku disciplinu, pravda, pristojnosti, poštovanje i samopouzdanje, zatim vježbe meditacije i relaksacije.
Taekwondo se u Hrvatskoj prvi put pojavljuje 1962. u Rijeci.
Šest godina poslije, 1968, majstor Park Sun Jae
(tada 5. Dan) dolazi na poziv Judo kluba "Kata" u Zagrebu, i održava demonstraciju Taekwondo-a.
Ubrzo zatim Nikola Pečko polaže za 1. Dan, kao prvi taekwondo crni pojas u bivšoj Jugoslaviji,
i slovi kao osnivač taekwondo-a u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Danas u Hrvatskoj djeluje
50-ak Taekwondo klubova u mnogim gradovima. Hrvatski taekwondo je u svijetu na dobrom glasu,
zahvaljujući konstantnim uspjesima na međunarodnim natjecanjima (Nataša Vezmar, Sandra Šarić,
Miet Filipović', Lana Baneli, itd.)
POVIJEST TAEKWONDO-a
Povijest borilačkih vještina na dalekom istoku, pa tako i u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i
slike pronađeni u grobnici Muyong Chong dinastije oko 3. p.n.e. koje prikazuju ratnike u borbenim pozama.
U to vrijeme, vještina se zvala Hwarang-do ili Subak.
Subak se razvio u vještinu Taekkyon, koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na
kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme
Koryo dinastije (918. - 1392. n.e.) koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se Taekkyon natjecanja koriste
u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika, razvijanje snage, brzine i tehnika preživljavanja.
Taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme Joseon dinastije, Konfucijanizam zamjenjuje Budizam kao službena religija,
i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom.
Shodno tome, Taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do
početka 20. stoljeća.
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i Taekkyon praktički
izumire ili se vježba u tajnosti. Međutim korejski majstori odlaze u Japan gdje uče tehnike karatea tako da taekkyon
dobija neke elemente karatea.
1952. godine korejski predsjednik traži da se borilačke vještine uvedu u vojsku i da se unificiraju različite škole
nastale kroz povijest. 1955. godine ustanovljuje se naziv taekwondo.
1961. je osnovan Korea Taekwondo Union kao prva udružena organizacija,
koja 1965 mijenja ime u Korea Taekwondo Association, naziv koji nosi i danas.
Malo iza toga taekwondo se probija i postaje vrlo popularan u svijetu.
PRAVILA TAEKWONDO-a
Borba u modernom taekwondou traje tri runde po dvije minute. Borba se vodi po pravilima full contacta.
Taekwondo meč može završiti na bodove, nokautom, diskvalifikacijom ili predajom.
Ako je bodovni rezultat neriješen, borba se produžava za jednu rundu, a u slučaju
ponovljenog neriješenog ishoda sudac proglašava pobjednika.
Od udaraca dozvoljeni su šakom u tijelo i nogama iznad pojasa. Nepropisni udarci kažnjavaju se opomenom
ili negativnim bodom.
Neki taekwondo turniri A-kategorije koriste elektroniku ugrađenu u opremu kao zamjenu za suce. Udarac rukom ili nogom
donosi jedan poen, udarac nogom u glavu dva poena. Ako je protivnik oboren pravilnim udarcem
i sudac broji, dobija se ekstra poen. Zabranjeni su udarci šakom u glavu.
Obvezna oprema u taekwondo maču je:
Štitnik za tijelo (hogu)
Štitnik za glavu
Štitnici za podlaktice i potkoljenice
Štitnik za prepone
Štitnik za zube
Rukavice
Štitnik za rist
|
|