ODBOJKA NA PIJESKU
Odbojka na pijesku je sport nastao kao varijanta tradicionalne dvoranske odbojke i igra se uglavnom
na pješčanim plažama. Odbojka na pijesku je u početku bila uglavnom samo zabava, ali je polako prerasla u
pravi natjecateljski sport, te je od 1996. godine u programu Olimpijskih igara.
Ovaj sport prvi se puta pojavio 1920-ih u Santa Monici na plažama Kalifornije. Odmah je prihvaćen i od žena i
od muškaraca i vrlo brzo se raširila po cijelom svijetu.
1980-ih godina ovaj sport postaje toliko popularan da ga je 1986. godine FIVB priznala kao dio odbojke. Samo deset godina
kasnije odbojka na pijesku se prvi puta pojavila na Olimpijskim igrama u Atlanti i tako upotpunila svoj nagli prijelaz iz
rekreacijskog u natjecateljski sport.
Zbog izuzetno zahtjevnih uvjeta igranja na otvorenom kao što su sunce, pijesak, vjetar, igrači moraju biti
izvrsno pripremljeni. Kako jednu ekipu čine samo dva igrača (na površini terena 8x16 metara),
te igraju na istoj visini mreže kao i dvoranskoj (2,24 za žene i 2,43 za muškarce), partneri/ce moraju biti izuzetno
kompatibilni, jer je inače protivničkoj ekipi vrlo lako zaraditi poene na slabostima jednog od igrača. U travnju
2002. godine službeno su promjenjene dimenzije terena koji je smanjen sa 9x18 metara na 8x16 metara, a promijenjen je
i način bodovanja, te način kvalificiranja na Olimpijske igre u Ateni 2004. godine.
Odbojka na pijesku igra se na dva dobivena seta. Prva dva seta se odigravaju do 21 poena na principu kao i
u dvoranskoj odbojci, odnosno tako da svaka akcija završava poenom. Treći set, ili tie-break, igra se do
15 poena, tako da kod izjednačenog rezultata ekipa mora pobijediti sa dva poena razlike. Gornje granice nema,
odnosno igra se sve dok jedna od ekipa nema dva poena prednosti, bez obzira koliki rezultat na kraju bio.
U odbojci na pijesku karakteristično je i korištenje signala rukama kojima igrač pokazuje svom suigraču koji potez planira
izvesti. Ti se signali izvode rukom iza leđa, što onemogućava protivniku da signal primijeti i prepozna.
Uobičajeni signali su stisnuta šaka koja signalizira da igrač neće pokušati blok, jedan ispružen prst
koji javlja da će igrač blokom štititi moguć napad paralelom, te dva prsta koja signaliziraju pokušaj
blokiranja dijagonale.
U slobodnoj varijanti sve što treba za odbojku na pijesku je ravni prostor na pješčanoj plaži ili terenu, odbojkaška
lopta i mreža. Kako se odbojka na pijesku najčešće igra na plažama, natjecatelju su tako i odjeveni.
Uvijek bosi i često odjeveni u kupaće kostime. Djevojke najčešće imaju dvodijelni sportski kupaći kostim,
muški obično nose šire kupaće gačice i majice bez rukava. Zbog sunca često se nose i sunčane naočale ili
kape sa šiltom.
ODBOJKA NA PIJESKU U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj se odbojka na pijesku prvi puta natjecateljski igra 1992. Tada se organiziraju i prvi turniri
u Umagu i Poreču. 1994. godine održano je i prvo otvoreno prvenstvo Hrvatske u odbojci na pijesku u Umagu, a
1996. i prvi hrvatski kup u Splitu. 1997. godine u Hrvatskoj je održano i Europsko juniorsko prvenstvo u
odbojci na pijesku. Te godine izgrađen je prvi centar odbojke na pijesku u Zagrebu. Danas postoji i prvenstvo
Hrvatske u odbojci na pijesku koje se nakon početnih problema pretvorilo u događaj zanimljiv i televiziji.
Turniri se organiziraju na atraktivnim lokacijama poput Bola na Braču, i uvijek su pračeni cijelom show
infrastrukturom pa je već poznato da gdje je odbojka na pijesku tamo je i dobar tulum, gdje su igrači,
tamo su i zgodne žene (i obrnuto). VIP Tour igra se diljem Hrvatske, u Zagrebu, Umagu, Poreču, Novalji, Zadru,
Splitu, Makarskoj, Rabu, Pagu, Medulinu, Hvaru, pa čak i u Osijeku i Đakovu. A na zagrebačkom Jarunu igra se i Swatch FIVB World Tour.
Daljni razvoj i popularizaciju kod nas garantira i pojavljivanje naših igrača (par Trimčevski- Perić je najpoznatiji)
na međunarodnoj sceni, interes bogatih sponzora i sve više ekipa koje se kroz kvalifikacije pokušavaju izboriti za
svoje mjesto pod suncem na glavnim turnirima.
Odbojka na pijesku je jedan od najljepših ljetnih sportova, za koji igrališta danas niču po plažama cijele Hrvatske. Sada
ih već ima preko 400 za razliku od samo u 4 u početku. Odbojka na pijesku je i izuzetno dinamična ekipna igra koja
privlači veliki broj sportaša, rekreativaca, ali i promatrača, a samim tim postaje interesantna kako za sponzore tako i kao interesantan sadržaj
hotelsko-turisticke ponude.
Biograd (1) Bol (1) Cavtat (1) Daruvar (1) Duga Resa (2) Dugo Selo (1) Komiža (1) Kraljev vrh (1) Kukljica (1) Lopar (1) Pakoštane (1) Petrčane (1) Poreč (1) Pula (1) Rab (1) Rovinj (1) Split (1) Sveti Martin na Muri (1) Vis (1) Vrboska (1) Zadar (1) Zagreb (6) Čakovec (2) Žminj (1)